Kako se bere trešnja?
Dolaskom toplijih dana, naši boravci na svježem zraku u Dječjem vrtiću Gromača sve su učestaliji. Prilikom šetnje kroz selo, uočili smo predivnu zrelu trešnju i baku Janju pokraj nje. Vrlo brzo smo se upoznali sa bakom koja nam je ispričala priču o svom djetinjstvu i kako je u njenom djetinjstvu sve bilo drugačije, da nije išla u vrtić jer ga nije bilo, ali je svaka kuća imala puno djece pa joj nije bilo dosadno. Djeca su radoznalo i strpljivo slušala baku. Zanimalo ih je kako se beru trešnje, kako bere one visoke? Zašto sve nisu iste boje? Mudra baka Janja je spremno dočekala sva pitanja pa nam predložila da sutra dođemo u isto vrijeme, ali sa košarama. Prijedlog smo naravno, prihvatili. Objasnila nam je kako je trešnja ( kriješva) specifično voće koje se bere zrelo, u kasno proljeće, jer nakon berbe više ne zrije- kao većina voća. Trešnje se beru za peteljku, a plodovi bez peteljke- za izradu soka ili marmelade. Najhrabriji su se mogli (uz našu pomoć) popeti i na stablo. Brzo smo napunili naše košare, ali i srce bake Janje. Gledajući djecu kako su razigrani, veseli, razvukla je osmjeh na lice, i pozvala nas da još koji put dođemo.Zahvalni na bakinom znanju o trešnjama koje je podjelila s nama, gostoprimstvu, i novom iskustvu, prihvatili smo poziv. Do skorog susreta, pomalo umorni, vratili smo se u vrtić. Aktivnost smo nastavili sa kušanjem plodova, a potom i izradom smootija.
Čemu nas uči ova naoko jednostavna aktivnost i suradnja?
Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje usmjeren je prema osiguranju dobrobiti za dijete: osobne, emocionalne i tjelesne, obrazovne i socijalne. Razumijevanje dobrobiti i njezinih dimenzija proizlazi iz znanja i očekivanja odgojitelja te njegovih shvaćanja djeteta, djetinjstva, socijalizacije, odgoja i obrazovanja, što znači da je psihološki, pedagoški i didaktički utemeljeno.
Međugeneracijska suradnja je međugeneracijsko povezivanje, odnosno ostvarivanje kvalitetnih međuljudskih odnosa, a pri tome najčešće mislimo na suradnju mladih i starih.
Kroz takvu suradnju, dijete ostvaruje:
osobnu, emocionalnu i tjelesnu dobrobit – uživanje u različitim interakcijama i aktivnostima, otvorenost prema svijetu oko sebe i prema novim iskustvima, samopoštovanje i samosvijest, razvoj identiteta (osobnog i socijalnog), spremnost na donošenje odluka koje se odnose na njegove aktivnosti, razvoj samostalnosti mišljenja i djelovanja, procjenjivanje mogućih posljedica svojih akcija tj. razmatranje načina njihova ostvarenja te promišljanje i samoprocjena vlastitih aktivnosti i postignuća.
socijalnu dobrobit – uspostavljanje, razvijanje i održavanje kvalitetnih odnosa s drugom djecom i odraslima, zajedničko (usklađeno) djelovanje djeteta s drugima (djecom i odraslima), etičnost, solidarnost i tolerancija u komunikaciji s drugima, percepciju sebe kao važnog dijela zajednice/okruženja, osjećaj prihvaćenosti i pripadanja, percepciju sebe kao člana zajednice koji ima priliku i mogućnosti pružanja doprinosa zajednici te odgovorno ponašanje djeteta prema sebi i drugima.
Međugeneracijska suradnja podrazumijeva razmjenu iskustava i spoznaja, učenje, druženje. Riječ je o pomaganju jedne generacije drugoj, o stvaranju, očuvanju i proširenju društvene mreže, uz očuvanje materijalne sigurnosti i kulturne baštine. Međugeneracijska suradnja donosi novu kvalitetu života svim uključenima. Poticanjem djeteta na odgovorno ponašanje, pozitivan i tolerantan odnos prema drugima, međuljudsku i međukulturnu suradnju, uzajamno pomaganje i prihvaćanje različitosti kod djece se razvija socijalna i građanska kompetencija; samopoštovanje i poštovanje drugih te osposobljavanje za učinkovito sudjelovanje u razvoju demokratskih odnosa u vrtiću, zajednici i društvu na načelima pravednosti i mirotvorstva.
Perspektivu implementacije Nacionalnoga kurikuluma za rani i predškolski odgoj i obrazovanje u velikoj mjeri određuje kultura svakog vrtića. Zato svaki vrtić treba kontinuirano raditi na upoznavanju i unapređenju vlastite kulture. Kultura odgojno-obrazovne ustanove utječe na način kako ljudi razmišljaju, osjećaju i rade, kako organiziraju, oblikuju te podržavaju procese učenja odgojitelja i djece. Suradnjom s društevnom zajednicom, roditeljima, bakama i djedovima kao i starijim članovima zajednice koji nemaju unuke u našem vrtiću, pokušavamo djeci usaditi vrijednosti i načela humanizma i tolerancije (razvoje senzibiliziteta djece za potrebe drugih, prihvaćanje drugih i shvaćanje važnosti međusobne povezanosti s njima), identiteta (razvoj osobnog identiteta te osnaživanje djeteta da bude dosljedno samo sebi, razvija samopoštovanje, stvara pozitivnu sliku o sebi te izgrađuje osjećaj sigurnosti u susretu s novim ljudima i iskustvima u užem i širem socijalnom okruženju) i odgovornosti (aktivno sudjelovanje djece u društvenom životu i promicati njihovu odgovornost prema općem društvenom dobru, prirodi te prema sebi samima i drugima) i na taj način graditi kulturu našeg vrtića.