Ususret Festi sv.Vlaha u DV Mala kuća pripreme su bile u punom zamahu. Pripremale su se nošnje i pripremali Vlahovi kolačići. Djeca su plela lovorov vijenac, baš onakav kakav krasi crkvu našeg parca i standale na Stradunu, a tata Vedran Vrsaljko pomogao je postaviti ga na ulazna vrata našega vrtića. Ukrasili smo ga ljutim narančama i postavili barjak sv. Vlaha.
Kako bismo djecu što bolje upoznale sa značenjem i tradicijom Feste, u goste smo pozvale predstavnike trombunjera, festanjula i barjaktara. Oni su djeci ispričali tko može biti počašćen tim važnim ulogama i koje su njihove zadaće o festi sv. Vlaha.
Malu kuću posjetili su festanjuo Vlaho, barjaktar Ivo Bojanović Điđa i trombunjeri Luka Grubešić i Mario Bendeviš. Festanjuo Vlaho parčev je festanjuo iz reda obrtnika. Drugi festanjuo tradicionalno dolazi iz reda pomoraca. Roditi se u Dubrovniku, živjeti skladno, čestito, biti stručan u svom poslu i štovati sv. Vlaha glavni su uvjeti za izbor u Bratovštinu festanjula sv. Vlaha i povijesnu vojnu postrojbu Dubrovačkih trombunjera.
Monturu festanjula čine crni vestit, crni klobuk, bijele rukavice, bijela krovata-leptirica i bijeli šal preko kolara. Na vestitu je medaljica. Trenutačno je šezdeset i šest festanjula u Društvu. Najstariji festanjuo ima čak 98 godina i redovno dolazi na sastanke.
Posao festanjula nije lagan, prije same Feste festanjuli obilaze sve župe i ustanove i uručuju Proglas Feste, usko surađuju s crkvenim predstavnicima da bi sve tijekom Feste išlo kako treba. Festanjuli su svjetovni domaćini Feste. Na ulazu u grad dočekuju barjake koji stižu s istoka i sa zapada Dubrovačke biskupije, sve do otoka Lastova.
Barjaktar predstavlja svoju župu i nosi njezin barjak. Slijede ga župljani. Na sam dan Feste u 6 sati ujutro mokošički barjaktari, trombunjeri i puk okupljaju se ispred crkve Presvetog Spasitelja u Mokošici. Nakon blagoslova odlaze prema rijeci i barkom odlaze do Sustjepana. Na rijeci im se pridružuje barjak iz župe sv. Obitelji. U Sustjepanu ispred crkve sv. Stjepana trombunjeri lumbardaju, a barjaci se potom klanjaju. Zatim pješke svi zajedno, uključujući i barjak župe Rožat, idu prema Gradu.
U suradnji s majkom djevojčice Lucije Zec posjetio nas je trombunjer Luka Grubešić. On je djeci ispričao kako je već s pet godina odlučio biti trombunjer: na Gorici sv. Vlaha prigodom zatvaranja jedne davne Feste bio je počašćen mogućnošću pucanja iz trombuna i to ga je toliko oduševilo da je postao trombunjer kad je odrastao. I danas se toga rado prisjeća i s ljubavlju njeguje tradiciju trombunjera. Djeca su saznala da su u vrijeme Dubrovačke Republike trombunjeri prvenstveno bili bombardijeri – vojnici topnici. Pričao im je kako se pripremaju za razne proslave, a posebno za festu sv. Vlaha i kojih se pravila ponašanja trebaju držati svi trombunjeri. Objasnio je što znači riječ bareta (kapa) no posebnu pažnju privukao je trombon (puška trombunjera) te njeno pripremanje za pucanje. Svako dijete je osobno promatralo trombon te mnoštvom pitanja iskazalo zainteresiranost za trombunjera. Pojedini dječaci poželjeli su postati trombunjeri na što ih je Luka ohrabrio i rekao im da to mogu postati ako njihove obitelji potiču iz dubrovačkog kraja.
Trombunjer Mario, tata je naše Mare kojoj je ovaj susret pričinio veliku sreću i ponos. Djeca su s velikom pozornošću pratila dok im je pokazivao djelove monture trombunjera: baretu, košulju, pelerinu, gaće i gamaše, a zatim i trombun s arbijom i rupcem te bursicu za kapsuo. Svečani rubac je crvene boje, a za tužne događaje crne je boje. Rubac čuva da trombun ’’ne pobjegne” iz ruke kad jako trzne pri pucanju. Dječak Roko je izjavio: „Sve želim znati, samo nemoj pucati!“. Našao se tu i Marin trombun, dječji model trombuna koji je djeci bio jednako zanimljiv.
Najvažnija uloga trombunjera je predvođenje procesije na blagdan zaštitnika grada iako trombunjeri sudjeluju u svim važnijim događajima u Dubrovniku. Svojim ranojutarnjim lumbardanjem pozivaju ljude na Festu, a dohodeći u Grad trombunima pozdravljaju svaku crkvu kraj koje prohode.
Dobro je znati da se, osim u Dubrovniku, sv. Vlaho slavi i u Stonu i u Janjini. Tamo, kao i mi, imaju svoje festanjule i barjaktare. Sveti Vlaho štuje se i u drugim pelješkim župama: u Kuni, u Trpnju i Donjoj Vrućici te u Vignju.
Vlahovi kolačići
Vjeruje se da štite i liječe od bolesti grla. Dijele se na Kandeloru (Svijećnicu) nakon grličanja. DV Mala kuća već četvrtu godinu za redom njeguje tradiciju pripreme Vlahovih kolačića. Na Kandeloru ih nosimo na blagoslov u svoju župnu crkvu te nakon svete mise i grličanja dijelimo okupljenima.
Djeca su ove godine u narodnim nošnjama našeg kraja zajedno sa svojim odgojiteljicama u vjeri i asistenticama po prvi put zaplesala kolo ispred crkve nakon svete mise te tako posebno razgalila srca svojih roditelja i naročito svojih djedova i baka.
Svetoj misi na Kandeloru, 2. Veljače 2023., koju je predvodio don Mario Karatović, nazočila su djeca svih skupina DV Mala kuća, djeca i odgojiteljice DV Sunce, DV Pčelica i Pčelica 1.
Njegujući tradiciju našeg kraja, opet je sveti Vlaho učinio svoje čudo jer su zajedništvo, identitet, uzajamno pomaganje (hvala teti Paulini Muhoberac na nesebičnoj pomoći!), a „povrh svega Ljubav“ (3 Kol 14) ono što je obilježilo sav naš trud i vrijedne ruke svih nas.
Odgojiteljice DV „Mala kuća“, Mokošica
